PROZODIJA GOVORA ZAGLAVA NA DUGOM OTOKU.

The paper is based on ten years of field research followed by description of prosodic features of the local dialect of Zaglav on Dugi Otok, which belongs to Middle Čakavian dialect. We were further motivated by omissions of previous researchers, as well as lightning-fast changes we are witnessing in...

Descripción completa

Detalles Bibliográficos
Publicado en:Croatica et Slavica Iadertina Vol. 12; no. 1; pp. 65 - 97
Autor principal: ŠPRALJA, ROBERT
Formato: Artículo
Publicado: University of Zadar, Department of Croatian & Slavic Studies 2016
Acceso en línea:Ver este registro en EBSCOhost
Descripción
Sumario:The paper is based on ten years of field research followed by description of prosodic features of the local dialect of Zaglav on Dugi Otok, which belongs to Middle Čakavian dialect. We were further motivated by omissions of previous researchers, as well as lightning-fast changes we are witnessing in the speech of younger generations. Therefore, the research was primarily oriented at older age group's speech, especially those speakers who satisfied dialectological criteria. However, middle and younger age group's speech was carefully researched, too, to determine the extent to which they preserved the typical Čakavian linguistic lines, i.e. what is the proportion of (Neo-Štokavian) innovations. The current situation was compared with the rest of Čakavian dialects of Dugi Otok. Principle is mainly synchronic and, if necessary, diachronic interpretations are given. It was found that the speech of conservative speakers is characterized by keeping Čakavian elements, as well by some innovations, which are attributed to the influence of Neo-Štokavian immigrants somewhere in the 16th,17th centuries. The latter applies in particular to limiting the realization of short falling accent on the final open syllables and on point of intonation concealment. As it was expected, non-conservative ones show a stronger tendency of regressive moving accent (e.g. o(d) teteÌ‘ Ì£ ti Mạ̄ndeÌ‘ Ì£ ‘of / from your aunt Mande'> o(d) tȅte ti Mạ̑nde), but a tendency of progressive moving, too (e.g. učı̏teļica ‘teacher' > učitȅļica), especially from proclitics (e.g. spọ̑d mene ‖ spȍd mene ‘below me' > ispod mȅne, naÌ‘ Ì£ ńe (A pl.) ‘on them' > na ńıÌ‘h). Conservative ones show a stronger tendency of lengthening of the stressed vowels in old words (e.g. crÌ¥ļeÌ‘nÌ£ o ‖ crÌ¥vẹ̑no ‘red', četıÌ‘re ‘four', beÌ‘žÌ£ ńeje ‘without her') and, on the other hand, shortening, mostly in new(er) words (e.g. bȁger ‘excavator', klȕpa (= more frequently bȁnak) ‘bench'). Unlike conservative speakers, non-conservative ones use prosodic means of expression very limited. It can be said that the intertwining of archaic and innovative elements marks prosody of Zaglavian speech, newer accent system.
U radu su na temelju desetogodišnjih terenskih istraživanja opisane prozodijske značajke mjesnoga govora Zaglava na Dugom otoku, koji pripada srednjočakavskom dijalektu. Na to su nas dodatno motivirali propusti prethodnih istraživača, kao i munjevite promjene kojima smo svjedoci u govoru mlađih naraštaja. Stoga je istraživanje bilo primarno orijentirano na govor starije dobne skupine, posebno onih govornika koji su zadovoljavali dijalektološke kriterije. Međutim, pomno je istražen i govor srednje i mlađe dobne skupine kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri u njih očuvane tipične čakavske jezične crte, odnosno koliki je udio (novoštokavskih) inovacija. Zatečeno je stanje uspoređivano s ostalim dugootočkim čakavskim govorima. Prikaz je načelno sinkronijski, a prema potrebi se daju dijakronijska tumačenja. Utvrđeno je da se govor konzervativnih govornika odlikuje čuvanjem čakavskih elemenata, ali i nekim inovacijama, koje pripisujemo utjecaju doseljenika novoštokavaca još negdje u 16., 17. st. Potonje se ponajviše odnosi na ograničenje ostvarivanja kratkosilaznoga akcenta na završnim otvorenim slogovima te na nerazlikovnost intonacije. U skladu s očekivanjima, nekonzervativni pokazuju još jaču tendenciju regresivnoga pomicanja akcenta (npr. o(d) teteÌ‘ Ì£ ti Mạ̄ndeÌ‘ Ì£ > o(d) tȅte ti Mạ̑nde), ali i progresivnoga (npr. učı̏teļica > učitȅļica), osobito s proklitika (npr. spọ̑d mene ‖ spȍd mene > ispod mȅne, nạ̑ ńe A pl. > na ńıÌ‘h). U konzervativnih je uočljiva jača tendencija duljenja naglašenih vokala u starim riječima (npr. crlÌ¥ ̧eÌ‘nÌ£ o ‖ crvÌ¥ eÌ‘nÌ£ o, četıÌ‘re, beÌ‘žÌ£ ńeje) i, s druge strane, kraćenja, uglavnom u novi(ji)m riječima (npr. bȁger, klȕpa /= mnogo češće bȁnak/). Za razliku od konzervativnih govornika, u nekonzervativnih je upotreba prozodijskih izražajnih sredstava vrlo ograničena. Može se reći da prozodiju zaglavskoga govora, novijega akcenatskog sustava, obilježava prožimanje arhaičnih i inovativnih elemenata.