Evaluacija postkognitivističke kritike kompjutacijsko-reprezentacijskog shvaćanja uma: teorija dinamičkih sustava u kognitivnoj znanosti.

This article examines the relationship between the dynamical approach and the computational-representational models in cognitive science. The dynamical hypothesis is based on the understanding of cognition as a process that emerges from the coordination of brain, body and environment in real time, a...

Descripción completa

Detalles Bibliográficos
Publicado en:Prolegomena: Journal of Philosophy Vol. 25; no. 1; pp. 311 - 338
Autores principales: MUDRI, NEBOJŠA, VALERJEV, PAVLE
Formato: Artículo
Publicado: Society for the Advancement of Philosophy 2026
Acceso en línea:Ver este registro en EBSCOhost
Descripción
Sumario:This article examines the relationship between the dynamical approach and the computational-representational models in cognitive science. The dynamical hypothesis is based on the understanding of cognition as a process that emerges from the coordination of brain, body and environment in real time, and relies on dynamical systems theory to explain self-organising patterns of behaviour. Unlike classical cognitivism and connectionism which explained cognitive processes algorithmically, either as the manipulation of discrete symbols through predefined rules or as the propagation of signals through neural networks according to parameter- modification algorithms that determine connection strengths, dynamical approaches emphasize continuous adaptation and interactivity within nonlinear and chaotic systems. Despite certain advantages of the dynamical approach in explaining complex and adaptive patterns of behaviour, it also faces numerous criticisms due to its potentially reductionist nature, particularly its neglect of higher levels of cognitive analysis, such as anticipation and planning, and its inaccuracy in describing intelligent behaviour. Complementary approaches attempt to reconcile these two perspectives by proposing that cognitive systems can be both embodied and symbolic, thereby explaining both flexible behaviour and more complex forms of cognition. In conclusion, post-cognitivist critical approaches should serve as an incentive for the removal of artificial boundaries between different disciplines and pave the way for the integration of dynamicism and computational-representational theory into a unified framework that allows for a more comprehensive understanding of cognition as a process that operates in both biological and social contexts.
Rad istražuje odnos između dinamičkog pristupa i kompjutacijsko-reprezentacijskih modela u kognitivnoj znanosti. Dinamička hipoteza polazi od shvaćanja kognicije kao procesa koji proizlazi iz koordinacije mozga, tijela i okoline u realnom vremenu, oslanjajući se na teoriju dinamičkih sustava za objašnjenje samoorganizirajućih obrazaca ponašanja. Za razliku od klasičnog kognitivizma i konekcionizma, koji su kognitivne procese objašnjavali kao manipulaciju diskretnih simbola putem unaprijed definiranih algoritama, odnosno kao propagaciju signala neuronskim mrežama prema algoritmima modifikacije parametara koji određuju snagu poveznica među neuronskim jedinicama, dinamicizam naglašava stalnu prilagodbu i interaktivnost u nelinearnim i kaotičnim sustavima. Unatoč nekim prednostima dinamičkog pristupa u objašnjenju složenih i adaptivnih obrazaca ponašanja, javljaju se i brojne kritike zbog moguće redukcionističke naravi ovog modela, osobito u zanemarivanju viših razina analize kognicije, poput anticipacije i planiranja te zbog nediferenciranja u opisu inteligentnog ponašanja. Komplementarni pristupi pokušavaju pomiriti te dvije perspektive, dajući prijedloge kako kognitivni sustavi mogu biti i utjelovljeni i simbolički, čime se omogućuje objašnjenje kako fleksibilnog ponašanja, tako i složenijih oblika kognicije. U konačnici, postkognitivistički kritički pristupi trebali bi služiti kao poticaj za uklanjanje umjetnih granica između različitih disciplina, otvarajući prostor za integraciju dinamičkih i kompjutacijsko-reprezentacijskih teorija u jedinstven okvir koji bi omogućio cjelovito razumijevanje kognicije kao procesa koji se odvija unutar biološkog i društvenog konteksta.