J. J. STROSSMAYER I GLAGOLJSKI MISAL IZ 1893.

Obrađeno je pitanje udjela J. J. Strossmayera u pripremi izdanja glagoljskoga misala iz 1893. godine koje je pripremio Dragutin Parčić i koje je tiskano u Rimu u Tiskari Kongregacije za širenje vjere. Na temelju korespondencije Strossmayera, bečkih nuncija za dotična razdoblja i vatikanskih državnih...

Descripción completa

Detalles Bibliográficos
Publicado en:Slovo (05836255) no. 56-57; pp. 379 - 390
Autor principal: Mrkonjić, Tomislav
Formato: Artículo
Publicado: Slovo 2006-2007
Acceso en línea:Ver este registro en EBSCOhost
Descripción
Sumario:Obrađeno je pitanje udjela J. J. Strossmayera u pripremi izdanja glagoljskoga misala iz 1893. godine koje je pripremio Dragutin Parčić i koje je tiskano u Rimu u Tiskari Kongregacije za širenje vjere. Na temelju korespondencije Strossmayera, bečkih nuncija za dotična razdoblja i vatikanskih državnih tajnika, kao i drugih službenika koji su bili uključeni u taj proces, autor rekonstruira ulogu đakovačkog biskupa i zaključuje da je zapravo on bio začetnik toga djela, već od prvoga pohoda Rimu, o Uskrsu 1859. Iako se u završnoj fazi, devedesetih godina ne vidi Strossmayerovo ime u prvome planu, ipak je i u tom razdoblju njegova uloga nezaobilazna, jer je on kao biskup primio D. Parčića u svoju biskupiju još 1867. i predložio ga iste godine za kanonika u rimskom Sv. Jeronimu, gdje je Parčić i boravio dok je pripremao tisak misala.
L'autore analizza la corrispondenza di J. J. Strossmayer con gli ufficiali dei rispettivi dicasteri vaticani incaricati a risolvere il problema della stampa del nuovo messale glagolitico, pubblicato nel 1893 nella Tipografia della Congregazione di Propaganda Fide e in redazione del sacerdote croato Dragutin (Carlo) Parčić, e conclude che fu proprio Strossmayer il vero iniziatore di quest'impresa, dal momento che già nel 1859, durante la sua prima visita a Roma, propose la stampa dei nuovi libri liturgici con i caratteri glagolitici. Anche se nella fase finale il suo nome non ricorre così spesso come all'inizio del processo, si può dire che anche in quel periodo il suo contributo non era da sottolineare, dal momento che è stato proprio lui a ricevere il sacerdote Parčić nella sua diocesi (già nel 1867) e di proporlo come canonico nel capitolo di San Girolamo, dell'omonima chiesa romana, dove questi dimorò preparando il nuovo messale.