THE TYPOLOGY OF BIBLICAL INVOCATIONS ON THE EXAMPLES OF THE PSALMS AND THE SONG OF SONGS.
In the relation between invocations and the texts that contain them there is an obvious functional relationship, in which the part defines the whole, and the whole defines the part. In other words, functions very precisely reflect the semantics of the text underlying them, which is rarely found in o...
| Publicado en: | Croatian Journal of Ethnology & Folklore Research / Narodna Umjetnost Vol. 45; no. 1; pp. 67 - 88 |
|---|---|
| Autor principal: | |
| Formato: | Artículo |
| Publicado: |
Institute of Ethnology & Folklore Research
2008
|
| Materias: | |
| Acceso en línea: | Ver este registro en EBSCOhost |
| Sumario: | In the relation between invocations and the texts that contain them there is an obvious functional relationship, in which the part defines the whole, and the whole defines the part. In other words, functions very precisely reflect the semantics of the text underlying them, which is rarely found in other forms that stylise texts. At the same time, as this is a matter of a feedback yoking, the very nature of the text often defines which type of invocation will be realised. This implies that various types of invocation exist depending on the type of text in which they are found, which is shown in several examples taken from the Bible. In other words, individual types of bible invocation are more adapted to religious semantics, while other types are functional in positioning the secular semantics found in the Bible, so as to use it to develop a more pleasing semantic harmony of the text in both the religious and secular sense. It stems from the above that certain pre-conditions for understanding the function and semantics of individual biblical texts can be established by analysis of biblical invocations, thus also facilitating the creation of a coherent image of the Bible as a whole. Biblija je prije svega religijska knjiga, no, gledana s aspekta povijesti književnosti, ona je i svojevrstan zbornik cjelovite, raznovrsne i vrlo bogate književnosti, kao što to navodi Milivoj Solar u svojoj knjizi Povijest svjetske književnosti. Pitanje koje proizlazi iz spomenute tvrdnje glasi: u kojoj je mjeri Biblija religijska knjiga, a u kojoj mjeri književnost te u kojoj bi je se mjeri moglo podrazumijevati visokom, estetiziranom književnošću? U tome je smislu jedan od mogućih načina određivanja biblijskih tekstova kao književnih i proučavanje biblijskih invokacija. Naime, invokacije su vrlo čest i homogen element biblijske strukture, a razvijaju funkcijski odnos prema tekstu koji ih sadrži, odnosno, vrlo točno, kao rijetko koji oblik stiliziranja teksta, odražavaju semantiku teksta koji stoji iza njih. Istodobno, kako je riječ o povratnoj sprezi, i sama priroda teksta često određuje koji će se tip invokacije realizirati. Ovaj navod implicira tvrdnju kako postoji više tipova različitih invokacija s obzirom na tip teksta u kojemu se nalaze, što je ovim radom i pokazano na više primjera preuzetih iz Biblije. Naime, pojedina vrsta biblijskih invokacija više je prilagođena religijskoj semantici, dok su drugi tipovi invokacija funkcionalni u impostiranju svjetovne semantike uočljive u Bibliji kako bi se s njome razvilo što harmoničnije semantičko suzvučje teksta u religijskom i svjetovnom smislu. Iz navedenog proizlazi da se analizom biblijskih invokacija mogu stvoriti određeni preduvjeti za razumijevanje funkcija i semantike pojedinih biblijskih tekstova, što će ujedno omogućiti i stvaranje koherentne slike o Bibliji kao estetiziranoj književnoj činjenici. |
|---|