"DOGS DON'T SPEAK". A CONSIDERATION OF THE FLOW OF KNOWLEDGE BETWEEN DOGS, ANTHROPOLOGISTS AND HUMANS.
Within anthropological studies of the human-animal relation much has been written about the objectification of animals in "Euro-American" ontology and the need to reconsider this approach. Yet, although "Euro-American" ontologies on the human- animal relation have been the focus of critique, I sugge...
| Publicado en: | Croatian Journal of Ethnology & Folklore Research / Narodna Umjetnost Vol. 49; no. 1; pp. 7 - 23 |
|---|---|
| Autor principal: | |
| Formato: | Artículo |
| Publicado: |
Institute of Ethnology & Folklore Research
2012
|
| Materias: | |
| Acceso en línea: | Ver este registro en EBSCOhost |
| Sumario: | Within anthropological studies of the human-animal relation much has been written about the objectification of animals in "Euro-American" ontology and the need to reconsider this approach. Yet, although "Euro-American" ontologies on the human- animal relation have been the focus of critique, I suggest that the question of how we might reconsider this issue is still pertinent. In this article, I offer an ethnographic account of dog owner narratives on the dog-owner relation in Croatia. Through a consideration of these narratives in terms of the "low of knowledge" (cf. Strathern 2004), I propose that knowledge between humans and animals is already lowing but it has just not been made visible as such. Paul nadadsy (2007) se u prikazu ljudsko-životinjske društvenosti u Yukonu osvrće na zazor antropologa prema doslovnom shvaćanju narativa koji komunikaciju između životinja i kazivača predstavljaju kao recipročnu i ravnopravnu. Prema njemu se taj zazor može vezati uz činjenicu da su antropološke teorije o odnosu ljudi i životinja sve do danas onemogućavale antropolozima da taj odnos "sagledaju" na bilo koji drugi način. "Antropološki zazor" u članku razmatram iz perspektive svojih istraživanja odnosa ljudi i pasa u svakodnevnom životu u rijeci. Dok neki smatraju da se protok i razmjena znanja između pasa i ljudi odvija u ravnopravnim uvjetima, drugi razmjenu i protok smatraju limitiranom čime se, čini se, približavaju shvaćanju odnosa između ljudi i životinja u antropološkim teorijama. Pritom, kao i u antropološkim teorijama, svoje gledište objašnjavaju time što "psi ne govore". Navedenu razliku u pristupima u nastavku teksta propitujem etnografski i uspoređujem je s antropološkim tretiranjem odsustva jezika/govora u životinja. Tvrdim da bi antropološki zazor mogao biti proizvodom znanstvenog "mrtvog kuta" koji proizlazi iz specifičnosti razmjene i protoka znanja u akademskoj zajednici. Riječi (u obliku usmenih kazivanja ili pisanog teksta) su medij kojim se u antropološkom polju znanje najčešće, premda ne nužno, dijeli i razmjenjuje. Potrebno je stoga uzeti u obzir sljedeće: u polju u kojem se znanje u pravilu razmjenjuje riječima nužno su ograničene mogućnosti ravnopravnog tretmana znanja vezanog uz odnos koji ne počiva na riječima. |
|---|